U vreme kada moderna knjizevnost dozivljava svoj procvat, izmedju dva svetska rata, Milica Jakovljevic Mir-Jam pisala je svoje romane u tradicionalistickom maniru... Ovi romani i danas plene paznju siroke citalacke publike. Njena sabrana dela stampana su mnogo puta, ali da bi bila kompletna nedostajala im je knjiga "Izdanci Sumadije," koja dosad nije stampana. Spisateljica nije stigla da u svoju autobiografsku prozu unese sve sto je nameravala, nije stigla da je stilski dotera, ali to ne umanjuje vrednost ovog teksta, koji nam pored iscrpne autorkine biografije, nudi i brojne podatke o palanackom zivotu, o zivotu pod austrougarskom okupacijom, o starom Beogradu.
Milica Jakovljevic Mir-Jam rodjena je u Jagodini 22. aprila 1887. godine. U Kragujevcu je zavrsila osnovnu skolu i devet razreda uciteljske skole. Bila je uciteljica u Krivom Viru 1907-1913. Tokom Prvog svetskog rata zivela je u Kragujevcu, a godine 1919. prelazi u Beograd i bavi se novinarstvom u "Novostima," "Stampi" i "Vremenu." Od 1926. do 1941. godine radila je u "Nedeljnim ilustracijama," u kojima je objavljivala price i ljubavne romane u nastavcima. Govorila je francuski i ruski. Nikada se nije udavala. Pod pseudonimom Mir-Jam objavila je romane: "U slovenackim gorama," "To je bilo jedne noci na Jadranu," "Greh njene majke," "Otmica muskarca," "Nepobedivo srce," "Ranjeni orao," "Samac u braku," "Mala supruga," "Izdanci Sumadije" i zbirke pripovedaka: "Dama u plavom," "Devojka sa zelenim ocima," "Prvi sneg," "Casna rec muskarca" i "Sve one vole ljubav." Napisala je i pozorisne komade: "Tamo daleko" i "Emancipovana porodica." Najslavniju dramatizaciju "Ranjenog orla" nacinio je Borislav Mihajlovic Mihiz, a po njenim romanima snimljene su i televizijske serije. Milica Jakovljevic bila je rodjena sestra biologa, knjizevnika i akademika Stevana Jakovljevica. Umrla je 22. decembra 1952. godine, a to, nazalost, nisu zabelezile nijedne prestonicke novine.